FESB

Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Splitu
Ruđera Boškovića bb 21000 Split
tel: (021) 305-777 fax: (021) 463-877


 

MogućNOSTI VJETROENERGETIKE u Hrvatskoj

 

Branko Klarin

Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu,

R.Boškovića b.b. 21000 Split

Tel.: +385-(0)21-305876 Fax.: +385-(0)21-463-877
e-mail: bklarin@fesb.hr; http://www.fesb.hr/~bklarin

 

Članak o obnovljivim izvorima energije (vjetar)

priređen za časopis 'Bura' br.7, izdanog u studenomu 2000. god.

Izdavač: Energetska sekcija ekološke udruge 'Zelena akcija' iz Zagreba.

 

Bilješka o autoru:

Mr.sc. Branko Klarin, asistent na Zavodu za strojarstvo i brodogradnju Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, sudjelovao je u nastavi na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti u Splitu.

Bio je suradnik na nekoliko međunarodnih i domaćih projekata iz područja vjetroenergetike, koautor i autor tridesetak znanstvenih i stručnih radova, među kojima Studija o korištenju energije vjetra u Republici Hrvatskoj (HEP) te surađivao u programu ENWIND u okviru Nacionalnog energetskog programa PROHES. Izlagao je na više domaćih i međunarodnih znanstvenih i stručnih skupova i imao nekoliko pozvanih predavanja. Nagrađen je za inovaciju u razvoju ekspertnog sustava CRO-EOL. Konzultant je nekoliko tvrtki koje se bave vjetroenergetikom.

Formirao je ispitnu stanicu za ispitivanje eolno-solarnih sustava (vjetroturbinsko-fotovoltaični) i izrađuje doktorsku disertaciju s temom razvoja i prilagodbe aero-energetskog podsustava manjih vjetroturbina.

 

 

Današnji izvor energije u velikoj mjeri su fosilna goriva, koja sa sobom nose značajke geografske određenosti. Stoga ih je potrebno otkriti, prikupiti, transportirati, skladištiti i pretvoriti kemijsku energiju koja je u njima sadržana.

Osim toga, vrlo je bitno posjedovanje raspoložive količina fosilnog goriva, zbog čega su ova goriva dominantan strateški čimbenik današnjice koji određuje politiku na svim razinama, od globalnih do lokalnih.

 

Fosilno gorivo, kao tercijarni nosioc sunčeve energije, koje je u slojeve Zemlje dospjelo složenim procesima i u kojem je na određen način, 'akumuliran' dugi period sunčevog zračenja, koncentrirani je izvor energije. Pretvorba energije iz fosilnog goriva traje izuzetno kratko obzirom na trajanje akumuliranja energije u gorivu te, zbog neuništivosti energije, uvodi veliki energetski poremećaj u prirodu.

Kad je jednom raspoloživa, energija iz fosilnih goriva je obilna, cjenovno pristupačna i uglavnom se troši neracionalno. Naravno, cijena toga plaća se posredno, preko gubitaka ljudskih života i materijalnih resursa u sukobima oko kontroliranja tih energenata do posljedica kojih nosi zagrijavanje planete Zemlje.

Pošto je zaštita planete postala i obveza (deklarativna), neke su multinacionalne naftne kompanije (Shell, British Petroleum…) počele podupirati razvoj tehnologija za iskorištavanje obnovljivih izvora energije.

 

Obnovljivi izvori energije su, općenito uzevši, dostupniji svima. Biomasa, sunce i vjetar su, uz vodu, pretežiti obnovljivi izvori energije. Čovjek ih najdulje koristi, a budući da neki od njih predstavljaju primarnog (sunčevo zračenje) odnosno sekundarnog nosioca sunčeve energije (vjetar, biomasa) kao takvi najmanje remete ravnotežu u prirodi. Njihov je nedostatak neravnomjerna pojavljivost i postojanost, kojeg treba premostiti uskladištenjem ili energenta (voda, biomasa) ili pretvorene energije (sunce, vjetar).

Različitim programima poticanja razvoja ovih tehnologija, poglavito vjetroenergetike, razvijeni svijet bitno je odmaknuo u njihovoj primjeni. Danas npr. Njemačka 2% potreba za električnom energijom svojih 80 milijuna građana namiruje iz vjetrofarmi.

Vremenom su vjetroturbine postale ekonomičnije, radi tehnološkog razvoja ali i povećane proizvodnje, tako da danas privlače investitore. U početku njihove primjene na državnoj su razini potrebni poticaji, koji vremenom bivaju sve manji.

U Njemačkoj su ukinute subvencije, jer je vjetroenergetika postala konkurentna ostalim proizvođačima energije.

 

Značajke komercijalnih vjetroturbinskih jedinica od 1980 do 1998. god.:

 

Godina

Kapacitet VT

kW

Rotor

m

Energija

GWh/god.

cijena

ECU/kWh

1980-1983

55

15

0,11

0,090

1984-1985

75

17

0,14

0,076

1986-1988

120

21

0,26

0,067

1989-1992

250

27

0,47

0,049

1993-1994

400-500

37-40

1,20

0,045

1995-1996

500-750

40-48

1,50

0,040

1997-

600-1500

43-66

>1,50

<0,040

 

 

Postavljenje vjetroturbina (Tarifa)

 

 

Vjetrofarma u Norveškoj (EWEA Wind Directions)

 

Mnogi znanstvenici koji se bave energetikom predviđaju da će obnovljivi izvori energije biti najvažniji izvori energije u XXI stoljeću. Sustavi koji uključuju relativno male i kombinirane pretvarače ove energije biti će najbrojniji. Većina ovakvih sustava u sebi uključuje i vjetroturbine.

 

Naša je država siromašna fosilnim energentima a bogatija obnovljivim izvorima energije te je potrebno je sustavnim pristupom iskoristiti te potencijale.

Hrvatska ima, obzirom na ostatak Europe, osrednje vjetrovne potencijale raspoređene pretežito u obalnom pojasu.

Pretvorba energije iz vjetra može biti orjentirana komercijalno ili prema potrebi. Prvi pristup koristi se u vjetrofarmama s većim brojem vjetroturbina a istraživanja pokazuju da mogu biti smještene na više mjesta duž obale i na otocima, gdje su vjetropotencijali dovoljni da proizvodnje električne energije može biti isplativa. Pod određenim uvjetima, ovako dobivena električna energija može biti distribuirana i dostupna svugdje gdje postoji elektroenergetski sustav.

Tamo gdje postoji potreba za električnom energijom a nema elektro-mreže može se koristiti drugi pristup, koji ima za cilj podmiriti potrebe za električnom energijom, makar i po većoj cijeni jedinice energije. Ovaj pristup, moguć je gotovo svugdje duž obale pomoću manjih vjetroturbina. U kombinaciji s solarnim izvorom energije, predstavlja pogodan energetski sustav, koji se može modularno nadograđivati ovisno o potrebama a vlasnika učiniti neovisnim o ispadima iz sustava i cjenovnim poremećajima.

 

Iako proizvode skuplju energiju u odnosu na trenutnu cijenu energije u Hrvatskoj, ovakvi sustavi u masovnoj primjeni mogu postati konkurentni ostalim izvorima energije. Kako se u našoj državi u bliskoj budućnosti očekuje zamjena socijalnog s ekonomskim pristupom energetskoj problematici, posljedica toga biti će značajni rast cijene energije i njihovo dovođenje na europsku razinu. Eolno-solarni sustavi postat će prikladna alternativa postojećim energetskim sustavima.

 

 

Prikaz hibridnog VT-FN sustava, (LMW)

 

  

Upotreba malih vjetroturbina za opskrbu električnom energijom kuće i signalizacijskih uređaja

 

Mogućnosti primjene vjetroturbina u proizvodnji električne energije u Hrvatskoj su znatne. Prema studiji Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje za Hrvatsku elektroprivredu iz 1996. postoji 50 makrolokacija na koje se može postaviti 934 vjetroturbine od 500 kW tako da se dobije ukupna snaga od 467 MW odnosno moguća ukupna godišnja proizvodnja 1140 GWh.

Ako bi se te vrijednosti korigirale na način da se na iste makrolokacije predvidi postavljanje suvremenih komercijalnih vjetroturbina od 2 MW instalirane snage po jedinici s proizvodnjom većom od 2 GWh godišnje po jedinici, dobije se broj od oko 800 strojeva s 1600 MW instalirane snage i mogućom godišnjom proizvodnjom od 3200 GWh električne energije. Ako je 1999. godine ukupna potrošnja električne energije u Hrvatskoj bila 13675 GWh, moguća proizvodnja iz vjetrofarmi bila bi oko 23% ukupno potrošene električne energije.

 

Isto tako, ako bi uz poticajne mjere, svako deseto domaćinstvo na otocima za podmirenje vlastitih potreba i eventualnu isporuku viškova investiralo u jednu manju vjetroturbinu od 15 kW snage, koja bi u prosjeku proizvodila oko 13,75 MWh električne energije godišnje, bilo bi moguće instalirati ukupno gotovo 60 MW snage te dobiti oko 55 GWh električne energije godišnje ili 0,4% ukupno potrošene električne energije 1999. god. Naravno, kombinacija vjetroturbina i fotonaponskih pretvarača dala bi još povoljnije energetske rezultate. Danas je na stranom tržištu moguće nabaviti ovakve vjetroturbine po cijeni od 20.000 ECU.

Iako je danas isplativost ovakvih rješenja dvojbena u ovom trenutku, budućnost energetike pripada manjim kombiniranim eolno-solarnim pretvaračima, neovisnim, fleksibilnim i ekološki prihvatljivim izvorima električne energije, te je potrebno istraživati njihovu primjene na našim eolnim i solarnim potencijalima.

 

Iako se skoro sva površina unutar vjetrofarmi može iskorištavati u različite svrhe, a i same vjetroturbine su turistička atrakcija, postoji mogućnost iskorištavanja vjetropotencijala na morskim lokacijama i to na samoj obali, u moru blizu obale ili na pučini (onshore i offshore). Kako se u Hrvatskoj obalna ili priobalna područja mogu učinkovitije iskorištavati nego što je proizvodnja energije, zanimljive su pučinske lokacije.

Tu je strujanje vjetra ujednačenije i brže nego prosječno strujanje na kopnu, nema bitnijih imovinsko-pravnih poteškoća a područje na kojem se mogu postavljati vjetroturbine je veliko te se u pučinske vjetrofarme teoretski mogu postaviti stotine vjetroturbina odnosno instalirati tisuće MW snage.

Osim raspoloživosti vjetra, koji je ipak nešto povoljniji nego na kopnu, problem offshore vjetrofarmi je njihova tehničko-tehnološka izvedba i transport energije.

 

Izgrađene offshore vjetrofarme u nekim Europskim zemljama do 1997.

Lokacija

Br.

jed.

Proizvođač/Snaga

Snaga

MW

Godina

mont.

Zemlja

Nogersund

1

WindWorld/220kW

0,22

1990.

Švedska

Vindeby

11

Bonus/450 kW

4,95

1991.

Danska

Lely (IJsselmeer)

4

Nedwind/500 kW

2,0

1994.

Nizozem.

Tuno

10

Vestas/500 kW

5,0

1995.

Danska

Dronten I (IJsselmeer)

19

Nordtank/600 kW

11,4

1996.

Nizozem.

 

Vjetroturbine se u offshore vjetrofarme postavljaju na gravitacijske betonske temelje ili metalne konstrukcije oslanjene na morsko dno (pličina) ili na plutajuće konstrukcije (duboko more). Plutajuće konstrukcije su skuplje od gravitacijskih, ali mogu biti postavljene na bilo koju dubinu.

Preliminarna istraživanja pokazuju da su potencijalne pogodne lokacije za offshore vjetrofarme na području akvatorija otoka Visa i akvatorija otoka Lastova, na udaljenostima koje ne bi ugrožavale turistički razvoj otoka.

Naravno, brojčane pokazatelje teško je odrediti jer na pučini nema tehničkih ograničenja osim plovnosti puteva, sigurnosnih i političkih tako da se u ovakvim vjetrofarmama mogu instalirati na stotine MW snage.

 

 

Offshore vjetrofarma na pličini (Vindeby, Danska)

 

Temeljni podaci planiranih danskih offshore VE 2000.-2006.

Podatak

Gedser I

Rodsand I

Omo

Laeso

Horns Rev

MW

144

144

144

117

120

Sati rada

3287

3330

3014

3380

3530

Faktor kapaciteta %

37,5

38

34,4

38,6

40,3

Ukupna investicija

Mil. DKK/MW

Mil. USD/MW

 

12,4

1771

 

11,5

1643

 

11,0

1571

 

11,7

1671

 

11,7

1671

Cijena kapitala

DKK/kWh

0,30

0,28

0,29

0,28

0,27

OAM DKK/kWh

0,08

0,08

0,08

0,08

0,08

Ukupno

DKK/kWh

USD/kWh

 

0,38

0,054

 

0,36

0,051

 

0,37

0,053

 

0,36

0,051

 

0,35

0,050

 

Iako se tehnologija offshore vjetrofarmi još razvija, komercijalne vjetrofarme ovog tipa su već u pogonu i nadalje se postavljaju a predviđa se da će one u bliskoj budućnosti biti glavni proizvođači električne energije koja se dobija pomoću vjetroturbina.

Budući da kod nas još nije proradila niti jedna kopnena vjetrofarma, elektrane ovog tipa čekati će bolja vremena. Pred hrvatsku stručnu i znanstvenu javnost postavlja se istraživanje svih aspekata proizvodnje električne energije pomoću offshore vjetrofarmi, kako bi čim spremnije dočekali buduće izazove, kojih u energetici neće manjkati.